Continental je nedavno predstavio studiju koja u stvari nije iznenadila baš nikog i bilo bi pravo čudo da su rezultati bili drugačiji. O čemu se radi ?
Trebalo je ustanoviti kako električni automobili utječu na vozačeve emocije u vožnji. Odgovor je, naravno, jasan : skoro pa nikako.
Dok otprilike 72 % ispitanika navodi ekološke prednosti takvih vozila kao nešto pozitivno, odnosno kao nešto zbog čega bi ga i eventualno kupili, potpuno je druga situacija kada se ljude pitalo da navedu neka druga svojstva koja bi ih navela na kupnju. Oko 20 % ih je navelo užitak u vožnji, a još nešto manje prepoznalo se sportski ugođaj u njima.
Štoviše, radeći ovo istraživanje od 2011 godine, na svim kontinentima, spremnost ljudi da kupe električni automobil sve je manja i manja (i nemojte ovo miješat s obilnim povlasticama koje iz budžeta dobivaju električari, a na kraju krajeva plaćamo svi mi). Prosječno je, po dobnim skupinama ova spremnost pala oko 10 % u odnosu na 2011. Najveća spremnost na kupnju ovih prometala je kod ljudi od 60+ godina koji (na Zapadu) imaju najveću kupovnu moć, i iznosi otprilike 40 %.
Situacija s vrlo mladim vozačima ili onima koji će to tek postati dijametralno je suprotna. 20 % njih kupilo bi električno vozilo, ali jedino pod uvjetom da više nije moguće kupiti klasičan SUS motor. Ostali su odgovorili da bi se vozili taksijem.
Kako god, čini se da se balon s električnim vozilima polako ispuhuje, odnosne ne napuhava se ni približno kako bi se htjelo. Pomoć u procesu mogla bi biti hibridizacija koja nudi koliko toliko normalan odnos ulaganja/troškova.
Vaš Darko Bat
