Mnogi pripadnici “milenijalaca”, ili drugačije nazvanih “generacije Y” , a po većini istraživanja, tu spadaju svi rođeni približno 1985-2005, radikalno mijenja pogled na automobile, pogotovo u odnosu na njihove roditelje.
Oni kasnije polažu vozački, godišnje prevaljuju manju kilometražu i (po meni najtragičnije od svega), ne doživljavaju automobil više kao alat osobne slobode, pa ako želite i nesputanosti.
Desetljećima prije mogli smo se osloniti na vrlo jasan uzorak ponašanja kupaca koji je započinjao ljepljenjem automobilskih plakata na zidove dječačkih / mladenačkih soba.
Vozački su se ispiti polagali čim je bilo moguće, kupovali su se najjeftiniji automobili (često ih se moglo opisati kao “krntije”), te se nakon nalaženja posla štedjelo za bolji model.
U takvom sam svijetu odrastao i ja.
Generacija “Y” tu je potpuno drugačija. Možemo reći da su se stvari okrenule naglavačke. Ta generacija automobil je počela gledati kao još jedan kućanski uređaj, psihološki u rangu perilice za rublje.
Prioriteti su jednostavno, drugačiji. Većinom žive u gradskim, urbanim područjima, kasnije zasnivaju obitelj i postali su vrlo, vrlo pragmatični.
Ono što je nama smetalo i smatrali smo budalaštinom, njima je naravno, super : povezivost automobila i interneta te veliki touch-screen displayi postali su vrlo važan jezičac na vagi kod kupnje novog vozila.
Ovaj će trend doživjeti vrhunac s dolaskom autonomnih vozila, koja, za neko vrijeme vjerojatno neće niti imati volan..
Što reći na kraju ?
Napredak tehnologije ne može se i ne smije spriječit, ali, današnja i buduća djeca neće znati kako je nama bilo lijepo i kako smo uživali vikendom vozeći po Jadranskoj magistrali…
Vaš Darko Bat
