Koristeći različite pristupe u tehnologiji proizvodnje guma proizvođači su napravili značajne pomake…idemo pogledati kakvo je postojeće stanje….
U proteklih nekoliko godina gumari su izbacili čitav dijapazon proizvoda koji imaju jak ekološki pečat. Ako još uzmemo u obzir da guma (kao gotov proizvod za automobil) može štetno djelovati na više načina, rješenja ovih problema dolaze u mnogim varijacijama.
Možemo početi sa sastavom smjese. Cink, kadmij, kobalt te proizvodi povezani s petrolejom u dobroj su mjeri zamijenjeni “održivim” sastojcima. Primjera je puno..maslačak, latex, bio-izopren itd…da vas ne zamaramo puno. Veliki proizvođači guma (Goodyear, Continental, Michelin itd.) troše milijune (bilo čega) na istraživanje i razvoj zamjenskih materijala.
Nove tehnologije proizvodnje u kombinaciji s novim materijalima značajno su utjecali na smanjenje ukupne mase gume. Također, kotačima na automobilu smanjuje se širina (kako bi otpor kotrljanja bio što manji), a povećava opseg. Logičan pristup, u kojem biciklisti uživaju desetljećima.
Dok jedan dio inženjera smanjuje težinu koliko god je moguće, drugi dio mozga o tome kako napraviti idealan (ili barem jako blizu tome) profil gume. Dva zahtjeva, koji su dijametralno suprotni, treba na neki način pomiriti : smanjenje buke i maksimalno držanje ceste. Pristupa ima raznih, od Yokohame koja u smjesu gume cijedi narančino ulje, preko Toya koji posebnim puderom od bambusa praši smjesu do Pirellija koji želi najlonske pojaseve u gumi napraviti pod takvim kutem da se potpuno eliminira uvijanje karkase gume u vožnji…
Inženjeri u Lanxessu, kompaniji koja osigurava sirovine za mnoge proizvođače guma, rade punom parom na smišljanju novih ekoloških sirovina. Sljedeći korak je proizvodnja sintetičke gume iz organskog otpada…
Kako god gledali na to, ne možemo reći da ovaj napredak nije interesantan..
Vaš Darko Bat
